English
Rustik Art



 
Galerija Novo u ponudi Cjenik Kontakt
 
 

   

       Klupa i stol bake Marije

         Prije nekoliko mjeseci u radionu nam je došla jedna gospođa i pitala  popravljamo li stari namještaj.

Ona bi htjela popraviti jedan stari stol i drvenu klupu sa naslonom.

Kada smo izvadili klupu i dijelove stola iz vozila, nismo bili baš oduševljeni.

Bio je to jednostavan seljački stol u vrlo lošem, bolje reći „raspadnom“ stanju i simpatična klupa kojoj je nedostajalo nekoliko dijelova.

Uglavnom nije bio nikakav stilski namještaj, a zahtijevao je dosta rada sa upitnim rezultatima na kraju.

Upitao sam gospođu zašto želi obnoviti te starine?

 Ona je počela svoju priču. Porijeklom je iz Zadarskog zaleđa, a prije četrdeset godina otišla je u Njemačku. Tamo je sa suprugom stvorila obitelj i nakon niza godina rada otišla u mirovinu.

Od roditeljske imovine nije dobila ništa, pošto su sve prisvojila braća.

Ona istina, nije ništa ni potraživala smatrajući da ima sve što joj je potrebno.

Ali, kako su godine prolazile kopkalo ju je što nema baš ništa što je iz njene obiteljske kuće kako bi pokazala i poklonila svojoj djeci.

Nakon dosta natezanja sa bratom i snahom dobila je te dvije stvari koje su bile odbačene na tavan .

Tada mi je postalo  jasno da se oko toga treba založiti jer su za vremešnu gospođu Mariju one imale itekakvu sentimentalnu vrijednost.

Zamolila je da joj to uradimo dok je na godišnjem kako bi mogla naići u pojedinim fazama posla.

Nismo joj to mogli odbiti.

Negdje pri kraju posla, prije nanošenja boje naišla je srdačna baka Marija, sada već naša prijateljica.

Na stolu su već bili uklonjeni polomljeni, uništeni dijelovi i sivi sloj drva koji je istrunio.

 Polako se počeo pojavljivati pravi stari ljepotan.

Gospođa Marija je promatrala svaki detalj, a na licu smo joj vidjeli neobično, na mahove tužno, sjetno, pa opet veselo raspoloženje.

 Pretpostavio sam o čemu se radi.

Baka Marija je ušla u vremeplov koji ju je vratio u prošlost.

Kada se malo pribrala, počela nam je pričati o svojim uspomenama.

Taj stol i klupa bili su u njenoj kući od njenog rođenja.

Pričala nam je, gdje je sjedio otac, kako je njena mati pravila kruh i kako su braća i ona kružili oko stola čekajući skromni objed.

 Obnavljajući stol primjetio sam jednu crnu upadljivu mrlju koju nikako nisam mogao ukloniti.

Nervirala me je,ali nisam našao način da je uklonim.

A na klupi je bio izgoreni dio drva u obliku glačala.

          Rekao sam gospođi Mariji da to jednostavno ne mogu ukloniti.

Od srca se nasmijala i rekla da ih i ne uklanjam.

 Počela je ponovno pričati o djetinjstvu i rekla da je tu mrlju  napravila ona prolivši svoju prvu tintu koju je dobila.

Kao učenik pisala je kredom na pločici, a onda je jednog dana otac donio iz Zadra tintu i metalno pero crvene drške.

Kako nije navikla na tako moderni pribor, odmah je dobar dio tinte završio na stolu.

Otisak glačala na klupi napravila je također ona, ali već kao djevojka.

Spremala se na sijelo gdje ju je čekao Mate (sadašnji suprug).

Glačalo sa žari stavila je na klupu i počela kvasiti kosu vodom u kojoj je otopila malo šećera, pošto tada nije bilo gela i lakova. Dok je kosa došla na mjesto klupa je malo zagorjela.

 Srdačno smo ispratili baku u Njemačku odakle će organizirati prijevoz za obnovljeni namještaj, koji će je i dalje vraćati u djetinjstvo.

 

    Ovaj događaj me  itekako dirnuo i samo potvrdio moje, već postojeće spoznaje.

 Mi nismo svjesni koliko važnu ulogu u našim životima ima namještaj.

Pokušajte razgovarati s bilo kojom starijom osobom o prošlosti i vidjet ćete

Koliko će  uspomena i događaja  opisati vežući uspomene na događaje uz namještaj koji je okružuje.

Možete i obrnuto.Ako imate stari namještaj, pokažite ga staroj osobi i slušajte koliko će uspomena provaliti iz nje.

 Pitam se onda što će biti sa nama, za čega ćemo vezati svoje uspomene.

Život nam prolazi u trenu, a mi samo kupujemo i bacamo.

Namještaj kupujemo na deset godina, bijelu tehniku na šest, a odjeću za jednu sezonu.

Kupujući loše i kratkotrajno, bacajući sve oko sebe, bacamo svoju prošlost i uspomene.

Ne znam za što ćemo se vezati kada ostarimo i što ćemo pričati o sebi?